http://zaz.ba/modules/mod_image_show_gk4/cache/logogk-is-625.pnglink

Metodologija

EMI (Edukacija, Mobilizacija, Impakt) metodologija koju od 2002 razvijaju i primenjuju članice Mreže (ranije RUZ metodologija) zasniva se na temejnom uvjerenju da zajednice postaju ono što jesu na osnovu izbora i postupaka njenih članova kroz duži vremenski period. To je metodologija rada sa zajednicama koja omogućuje ljudima bolje prepoznavanje i aktivno korištenje resursa zajednice, a sa ciljem održivog društvenog i ekonomskog razvoja. Kroz programe koji su zasnovani na EMI metodologiji teži se graditi društveni kapital u zajednicama i osnažiti pojedince i zajednice za zajednički rad na razvoju.
Društveni kapital je koncept koji ukazuje na vrijednost društvenih veza, općeprihvaćenih normi povjerenja i suradnje za postizanje konkretnih koristi i  sveukupni  društveno-ekonomski razvoj. Brojna istraživanja pokazala su da nepovjerenje, pasivnost, društvena neumreženost imaju visoku ekonomsku, političku i društvenu cijenu.

Koristeći EMI metodologijiu gradimo društveni kapital omogućujući članovima zajednica da:  

  • identificiraju svoje snage i dostupne resurse, kao na primjer ljudske, društvene, prirodne, materijalne, financijske i druge resurse na kojima se može zasnivati razvoj zajednice
  • analiziraju svoje potrebe uvažavajući interese i potrebe različitih kategorija stanovništva, identificiraju najbolja moguća rješenja i razviju plan aktivnosti
  • razviju različita znanja i vještine neophodne za uspješan zajednički rad na lokalnom razvoju
  • provode lokalne inicijative usmjerene na konkrektna poboljšanja uvjeta života i na taj način  usvajaju nove norme ponašanja, grade međusobno povjerenje i stječu pozitivna iskustva koja će ih potaknuti na daljnji zajednički rad na razvoju zajednica

  Dugogodišnja iskustva Fondacije Mozaik i članica Mreže za aktivne zajednice koje primjenjuju EMI metodologiju potvrđuju da učestalo provođenje konkretnih zajedničkih akcija, zasnovanih na interesima i željama ljudi, vodi ka još većoj spremnosti za učešćem u lokalnom razvoju, ohrabruje međuljudske odnose, dijalog i zajedničke dogovore, kao i komunikaciju između građana i  vladinih institucija. Brojni su primjeri zajednica koje su kroz inicijative zasnovane na ovoj metodologiji započele procese vlastite transformacije od uspavanih, nepovjerljivih i beznadežnih, do zajednica u kojim mještani zajednički donose odluke o prioritetima, koriste vlastite resurse, surađuju sa vladinim i drugim institucijama i tako, korak po korak, unapređuju uvjete života, ali i grade međusobno povjerenje i norme koje potiču povjerenje i daljnji zajednički rad.

 EMI metodologija zasnovana je na sedam osnovnih principa koji nam služe kako za planiranje razvojnih intervencija, tako i kao putokaz za njihovo provođenje i procjenu uspješnosti:


UČEŠĆE U PLANIRANJU.  Učešće osigurava izradu kvalitetnih planova i doprinosi  ispunjenju zacrtanih ciljeva.
LOKALNA KORIST.  Konkretna korist koja odgovara na potrebe stanovništva, pokreće ljude na akciju.
LOKALNA RJEŠENJA.  Opredijeljenost da se koriste vlastiti resursi vodi zajednicu u napredak.
VOLONTERSKI RAD.  Volonterski rad gradi povjerenje i spremnost za učešće u budućim  inicijativama.
POSTEPENI PRISTUP.  Realistični ciljevi vode vidljivim rezultatima koji će izroditi nove inicijative.
VODSTVO I JASNA VIZIJA. Nema razvoja bez onih koji znaju šta i kako postići i u koje ljudi imaju povjerenje.
LOKALNA PARTNERSTVA. Povjerenje i podjela odgovornosti među grupama vodi u uspjeh.

 

 

 

Komentiraj

na vrh